Zašto jedno slovačko selo ne želi biti svjetska baština?

Sudeći po naslovima u svjetskim medijima priča je vrlo jednostavna: malo slovačko selo Vlkolinec želi da ga UNESCO makne s liste svjetske baštine zbog prekomjernog turizma. Ali tako je samo na prvi pogled.

„Uvijek su dobrodošli oni koji dolaze s poštovanjem, dive se selu i razumiju kako su ljudi ovdje nekada živjeli", kaže 68-godišnji Anton Sabucha. „Ne smetaju mi oni. Problem su oni koji su nepristojni."

On sjedi ispod tende ispred svoje drvene kuće, lista knjigu o povijesti sela i pokazuje fotografije susjeda i rođaka. Sjeća se vremena kada je u Vlkolinecu živjelo oko 200 ljudi, dok ih je danas tijekom cijele godine svega 17.

UNESCO nije stvorio problem turizma u Vlkolinecu. Selo je još 1977. godine, u doba komunizma, proglašeno rezervatom narodne arhitekture.

No Sabucha smatra da je uvrštavanje sela na UNESCO-ovu listu svjetske baštine 1993. godine ubrzalo promjene, dovodeći posjetitelje koji prečesto zaboravljaju da ljudi i dalje žive u tim drvenim kućama starima nekoliko stoljeća.

Sve manje privatnosti

„Izađete u svoje dvorište, želite mirno sjediti i piti kavu s prijateljima. Onda dođe prvi turist i pita: 'Kako ste? Kako je živjeti ovdje?' Zatim drugi. Pa treći“, priča Sabucha za DW.

On je na ulazu u svoje imanje postavio barijeru s natpisima „Zabranjen ulaz" i „Zabranjeno fotografiranje". Kaže da unatoč tome neki posjetitelji i dalje ulaze u privatna dvorišta, gaze cvijeće i selo doživljavaju kao turističku atrakciju, a ne kao mjesto u kojem žive ljudi.

„Netko vidi znak 'Zabranjeno fotografiranje' i ipak fotografira. Jednostavno ne poštuju privatnost ljudi."

Nestanak tradicionalnog života na selu

Najveći gubitak je, kaže Sabucha, postupni nestanak tradicionalnog života. Livade u okolici se više ne kose, dosta toga je zaraslo u korov, a mnogi ljudi koji su oblikovali ovaj krajolik više nisu među živima. Prihodi od turizma, smatra on, nisu puno doprinijeli zaustavljanju tog procesa.

Stanovnici godišnje dobivaju oko 400 eura od prihoda od ulaznica – „tek toliko da kupe jednu paletu briketa za zimu", priča Sabucha i napominje da mnogi koji danas zarađuju od turizma u selu više uopće ne žive tu.

„Za običnog turista ovo su samo drvene kuće. Za nas su to ljudi. Točno znamo tko je živio u svakoj kući.“

Selo u kojem se i dalje živi

Justine, turistica iz Francuske, kaže da je upravo to što ljudi i dalje žive u selu ono što ga čini posebnim. „Obično su ovakva mjesta muzeji. Ovdje ljudi i dalje žive. To je jedinstveno", rekla je za DW.

Kada je čula da pojedini stanovnici žele uklanjanje Vlkolineca s UNESCO-ove liste zbog turizma, izrazila je razumijevanje za njihovo nezadovoljstvo. „To što vam ljudi svakodnevno šetaju kroz selo može postati vrlo neugodno", kaže ona. „Ali, s druge strane, turizam doprinosi razvoju ovog kraja. Teško je reći što je najbolje."

Zaštita UNESCO-a pomaže očuvanju?

Ne smatraju svi da je UNESCO izvor problema. Miro Parobek, zadužen za turizam u gradu Ruzomberoku pod koji administrativno spada Vlkolinec, priznaje da je turizam donio određene izazove. Ali smatra da rješenje nije skidanje sela s popisa svjetske baštine, već bolje upravljanje.

„Naš prvi prioritet je očuvanje tradicionalne arhitekture“, rekao je Parobek za DW. „Ali želimo i da ovo ostane živo selo. Želimo podržati ljude koji ovdje žive."

Kaže da je grad već odgovorio na zahtjeve stanovnika tako što je velike festivale zamijenio manjim kulturnim događajima te da se mještani sada redovito sastaju s lokalnim vlastima.

Općina pomaže vlasnicima kuća kod dobivanja sredstava za obnovu povijesnih objekata, a starijim stanovnicima osigurava prijevoz do obližnjeg Ruzomberoka dva puta tjedno.

Parobek ističe da na svakoj ulaznici piše ista poruka: „Vlkolinec nije muzej na otvorenom. Molimo vas da poštujete privatnost ljudi koji ovdje žive."

Kako uskladiti turizam, zaštitu baštine i želje stanovnika?

On priznaje da nije uvijek lako pronaći ravnotežu između zaštite stanovnika i turizma. Veliki dio njegovog optimizma zasniva se na planovima koji još nisu ostvareni.

Ruzomberok pokušava dobiti sredstva iz Norveške za paket mjera koje bi smanjile pritisak na selo. Plan uključuje izgradnju sustava „parkiraj i nastavi pješice" ispod naselja na padini, uređenje pješačkih staza, obnovu tradicionalnih štala i terasa, kao i pretvaranje nekadašnje seoske škole u društveni i kulturni centar.

Taj projekt bi, kaže Parobek, otvorio i više mogućnosti za lokalne stanovnike da rade kao turistički vodiči i čuvari kulturne baštine.

Je li uopće moguće uklanjanje s UNESCO-ove liste?

Anton Sabucha je u manjini. Ali čak i kada bi pokušao ostvariti svoju želju, uklanjanje Vlkolineca s popisa svjetske baštine bilo bi gotovo nemoguće.

UNESCO je od uspostavljanja programa 1978. godine s liste uklonio samo tri lokaliteta: njemačku dolinu Labe u Dresdenu zbog izgradnje mosta sa četiri vozne trake, povijesnu luku Liverpoola zbog velike urbanističke prenamjene i rezervat arapskog oriksa u Omanu nakon što je većina zaštićenog područja izgubila status zaštite.

U sva tri slučaja UNESCO je reagirao zato što su lokaliteti nepovratno izgubili osobine zbog kojih su prvobitno proglašeni svjetskom baštinom. Još nikada se nije dogodilo da je neka zajednica dobrovoljno zatražila uklanjanje s popisa.

I za sada nema naznaka da će Vlkolinec postati prvi takav slučaj.